Socijalni transferi u novcu mogu stvoriti negativne poticaje za rad - ako se prekine ostvarivanje pojedinih novčanih prava kada se osobe ponovno zaposle, to može uvjetovati demotiviranje za zapošljavanje – takozvanu stupicu nezaposlenosti (“unemployment trap”). Da bi se rad isplatio, nekoliko je zemalja provelo mjere – financijske poticaje – kojima se pospješuju mogućnosti zapošljavanja za marginalne skupine na tržištu rada. Tim se mjerama povećao dohodak od rada i pospješeni su poticaji za rad osobama koje ostvaruju samo dohodak iz transfera.
Projekt “Isplativost rada u Hrvatskoj” je pokazao da prema međunarodnoj usporedbi sa zemljama OECD-a, Hrvatska ne “iskače” kada se promatraju poticaji za zapošljavanje. U Projektu je, ipak, utvrđeno da neke skupine nezaposlenih – poput samohranih roditelja s dvoje djece, par s dvoje djece pri čemu radi samo jedan odrasli član – imaju potencijalno manje poticaje za rad, jer je za njih zbog niskog dohotka od neto stopa zamjene koju mogu ostvariti vrlo visoka (više od 110%).
Ovo je istraživanje ažurirano i nadopunjeno, a rezultati se mogu pronaći na stranici projekta "Kako rad u Hrvatskoj učiniti isplativim?"