U Europi oko 80% dugotrajne skrbi o starijim osobama snosi obitelj. Većinu obiteljskih njegovatelja čine žene, što negativno utječe na njihovu zaposlenost, dohodak, zdravlje, te ravnotežu poslovnoga i privatnoga života. U novome broju Osvrta Instituta za javne financije „Kako pomoći pružateljima neformalne dugotrajne skrbi?“ Marijana Bađun opisuje glavna obilježja neformalnih njegovatelja starijih osoba u Hrvatskoj i ističe novije mjere podrške čiji je cilj poboljšati položaj njegovatelja. 

Prema rezultatima OECD-ova istraživanja o načinima poboljšanja dugotrajne skrbi u Hrvatskoj, gotovo 75% obiteljskih njegovatelja u Hrvatskoj su žene. Prosječna je dob njegovatelja 62 godine, a oko 40% njih mlađe je od 60 godina. Njegovatelji su slabijega obrazovanja, žive u kućanstvima s niskim dohotkom i većina ih nije zaposlena. Oni koji jesu zaposleni rade na puno radno vrijeme i teško usklađuju njegu s ostalim obvezama. Čak 90% obiteljskih njegovatelja u Hrvatskoj osjeća se ispunjeno jer se brinu o članu obitelji, ali oko 40% njih ima financijske probleme zbog toga, te ih polovina ima poteškoće s vlastitim mentalnim zdravljem.

Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2022. omogućeno je ostvarivanje statusa njegovatelja bračnomu ili izvanbračnomu drugu, odnosno životnome partneru osobe s invaliditetom koja je u potpunosti ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Pravo na status njegovatelja priznaje se i osobi po izboru osobe s invaliditetom. Njegovatelj ima pravo na naknadu, pravo na odmor u trajanju od četiri tjedna i može ostvariti primitke po osnovi drugoga dohotka prema Zakonu o dohotku. Od početka 2023. Zakon o radu omogućuje zaposleniku koji pruža osobnu skrb članu obitelji ili osobi iz istoga kućanstva da od poslodavca zatraži izmjenu ugovora o radu kojim bi se na određeno vrijeme ugovorio rad na izdvojenom mjestu rada. Također, može od poslodavca za određeno vremensko razdoblje zatražiti izmjenu ugovora o radu kojim se mijenja ugovoreno puno na nepuno radno vrijeme, odnosno može zatražiti promjenu ili prilagodbu rasporeda radnoga vremena. Zaposlenik sada ima pravo i na neplaćeni dopust u ukupnome trajanju od pet radnih dana godišnje za skrb o članu uže obitelji ili o osobi iz zajedničkoga kućanstva koja ima ozbiljne zdravstvene probleme. 

Uz ove mjere, važno je povećavati dostupnost, priuštivost i kvalitetu formalne dugotrajne skrbi, vodeći računa o regionalnim nejednakostima, kako bi neformalna skrb o starijem i nemoćnom članu obitelji bila izbor, a ne nužnost.

 Objava za medije