Cilj ovog projekta bio je istražiti kako su pojedine zemlje s razvijenim tržišnim gospodarstvima koristile mjere državne intervencije da bi osigurale, ubrzale i olakšale proces restrukturiranja svojih gospodarstava. Preciznije rečeno (jer državna intervencija pokriva relativno široko područje ekonomske politike) nastojalo se izučiti kako su te zemlje koristile mjere industrijske politike da bi osigurale učinkovitu realokaciju sredstava iz jednih u druge grane svojeg gospodarstva, te tako osigurale brzi rast društvenog bruto proizvoda i zaposlenosti. Neke su zemlje na tom putu bile manje, a neke više uspješne. Na temelju pojedinačnih iskustava nekoliko zemalja, kao i na temelju rezultata novih istraživanja, pokušalo se zaključiti koji su to uvjeti nužni kako bi industrijska politika dovela do uspješnih makroekonomskih rezultata.
Sadržaj projekta sastoji se od tri glavna dijela. U prvom je dat teorijski uvod u industrijsku politiku u kojem se objašnjava razvoj ideje o industrijskoj politici, kriteriji za izbor grana u čije će se poslovanje intervenirati, te mjere kojima se industrijska politika obično provodi. U drugom dijelu prikazane su industrijske politike koje su se koristile u pojedinim zemljama i to u : Austriji, Njemačkoj, Europskoj uniji, Čileu, Tajvanu, Japanu, Južnoj Koreji i Novom Zelandu. U trećem dijelu izneseni su oblici industrijske politike koji su trenutačno u upotrebi u Hrvatskoj.