Nacionalna ili socijalna mirovina u Hrvatskoj potrebna je osobama koje ne ostvaruju nikakvu mirovinu iz rada i žive same ili u kućanstvima u kojima nitko ne prima mirovinu. Zadaća se sastojala od pripreme analize u kojoj se izlažu prednosti i nedostatci sustava socijalnih mirovina. Kod prednosti se pozornost usmjerava na smanjivanje siromaštva starijih osoba, administrativnu jednostavnost, ublažavanje stigme siromaštva i smanjivanje nepodnošenja zahtjeva za ostvarivanje socijalne pomoći. Među nedostatcima se navodi mogućnost smanjivanja stope aktivnosti u službenom gospodarstvu i potencijalno narušavanje pravednosti mirovinskog sustava. Utvrđivanje prilično visokog iznosa takve mirovine najvjerojatnije nepovoljno utječe i na odnos prema drugim mirovinama čime se narušava pravednost mirovinskog sustava jer slične mirovine dobivaju osiguranici koji su radili određeni broj godina i/ili imali redovni dohodak te plaćali doprinose i oni koji to nisu činili. Analiza završava procjenom mogućeg broja korisnika i potrebnih financijskih sredstava. U definiranju socijalne mirovine treba imati na umu njezina pozitivna obilježja, ali se ne smiju zanemariti i mogući negativni utjecaji na snažnije motiviranje na rad u neslužbenom gospodarstvu i opasnosti od narušavanja pravednosti mirovinskog sustava. Kod njezinog mogućeg usvajanja potrebno je odrediti jasne kriterije, odnosno utvrditi predviđenu dob mogućih korisnika, odrediti dohodovni cenzus i način provedbe provjere dohotka ili imovine.