Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Teorija fiskalne politike
 
učinak istiskivanja i učinak poticanja

Učinak istiskivanja (engl. crowding out) pojam je koji se obično veže uz postojanje proračunskog deficita, a definira se kao smanjivanje privatnih investicija koje nastaje kao posljedica postojanja deficita državnog proračuna. Mehanizam kojim se to odvija vrlo je jednostavan.

Istiskivanje privatnih investicija proračunskim deficitom obično se objašnjava kretanjima na financijskim tržištima u uvjetima kada se država odluči na deficitarno trošenje. Kada država troši više nego što ubire porezima, mora posegnuti za sredstvima svojih stanovnika. Ona to čini na taj način da izdaje državne obveznice. One se na financijskim tržištima ravnopravno natječu s dionicama privatnih poduzeća i ostalim vrijednosnim papirima za raspoloživa novčana sredstva. Na strani potražnje stoje brojne vrste vrijednosnih papira, a na strani ponude raspoloživi novčani fondovi. Pojavom državnih obveznica potražnja za novčanim fondovima povećala se uz nepromijenjenu ponudu novca. U takvim uvjetima kamatna stopa raste. Viša kamatna stopa, bez intervencije središnje banke na strani ponude novca dovodi i do nižih privatnih investicija. Naime, ona obeshrabruje neke privatne investitore na ulaganja.

Drugim riječima rečeno, ako neki privatni investitor odluči ulagati, tj. kupiti državne obveznice, tada ostaje manje raspoloživih sredstava za investiranje u dionice privatnih poduzeća. Dakle, neke privatne dionice ostat će nekupljene, a njihovi izdavatelji bez sredstava za investiranje, jer je država pokupila dio ukupne štednje u gospodarstvu. Proračunski deficit istisnuo je privatne investicije. Manje investicije danas znače manji fond kapitala za buduće naraštaje. Manji obujam produktivnog kapitala znači i niži potencijalni bruto domaći proizvod. Proračunski deficit tako je istiskivanjem privatnih investicija učinio buduće generacije siromašnima.

Kritičari ekspanzivne fiskalne politike (tj. povećanja proračunskog deficita) i zagovornici učinka istiskivanja tvrde kako povećanje deficitarnog trošenja istiskuje točno isti iznos privatnih investicija, te nestaje neto učinak povećanog proračunskog deficita na ukupnu potražnju. Prema njihovu mišljenju, kada raste proračunska potrošnja, privatne investicije padaju za točno isti iznos i ukupna potražnja ostaje nepromijenjena. No ta tvrdnja nije u potpunosti točna. Privatne investicije ne reagiraju samo na visinu kamatne stope. Mnoge druge varijable određuju njihovo kretanje, pa će mnoga poduzeća i u uvjetima kada proračunski deficit podigne kamatne stope nastaviti investirati.

S druge strane postoji i reakcija suprotna učinku istiskivanja koja umanjuje njegovo značenje. Ona bi se mogla nazvati učinkom poticanja (engl. crowding in). Naime, deficitarnom trošenju obično se pribjegava u doba recesije kako bi se oživjela ukupna ekonomska aktivnost i zaposlili neiskorišteni kapaciteti. Kako se djelatnost u cijelom gospodarstvu ubrzava, tako i poduzeća smatraju da je potrebno, a ujedno i profitabilno povećati kapacitete kako bi se zadovoljila povećana potražnja potrošača. Tako je povećano proračunsko trošenje potaklo privatne investicije, a nije ih smanjilo kako bi se moglo predvidjeti prema hipotezi zasnovanoj na učinku istiskivanja. Može se čak dogoditi da privatni ulagači sada mogu posuditi više nego što su mogli prije, bez obzira što se povećalo državno zaduživanje na financijskom tržištu.

Jačina poticanja ovisi o tome koliko je dodatnog realnog bruto domaćeg proizvoda nastalo povećanim državnim trošenjem (tj. o veličini multiplikatora), te o osjetljivosti privatnih investicija na poboljšane mogućnosti za ostvarivanje profita koje dolaze s ubrzanim rastom. Čak se može dogoditi da učinak poticanja prevladava nad učinkom istiskivanja, tako da uz porast proračunskog trošenja rastu i privatna ulaganja.

No kako je to moguće u uvjetima postojanja učinka istiskivanja? Naravno da ako država emitira državne obveznice, te se tako pojavi kao novi posuđivač na financijskom tržištu, a u uvjetima fiksne, nepromijenjene privatne štednje, tada za privatne posuđivače ostaje manje novca. No fiksnost privatne štednje je pretpostavka na kojoj se zasniva učinak istiskivanja, a koja ne mora biti posve točna. Ako država postigne ono što je ulaskom u proračunski deficit i namjeravala, a to je da podigne razinu proizvodnje, tada će se stvoriti i viši dohodak i viša štednja. Dakle, štednja više nije fiksna, pa se i država i privatni sektor mogu zaduživati više. Ulaskom države na financijsko tržište ne istiskuju se privatni investitori.

Koji će od spomenuta dva učinka u nekom gospodarstvu prevladavati? Učinak istiskivanja proizlazi iz povećanja kamatnih stopa do kojeg dovodi postojanje proračunskog deficita, dok učinak poticanja dolazi od bržeg gospodarskog rasta koje ponekad prati postojanje deficita. U skupovima različitih uvjeta prevladavat će bilo jedan, bilo drugi učinak. Tako pri dnu recesije u uvjetima nezaposlenih kapaciteta, porast proračunskog trošenja vjerojatno dovodi do bržeg rasta realnog outputa. Raste i obujam štednje, pa je učinak poticanja tada vrlo jak. S druge strane, kada su kapaciteti pri razini pune iskorištenosti, tada će porast agregatne potražnje koja dolazi od povećanog proračunskog trošenja povećati cijene, povećati potražnju za novcem podignuti kamatne stope i istisnuti privatne ulagače.

Ovo razmatranje učinka istiskivanja i učinka poticanja olakšava razumijevanje, zašto proračunski deficit može, ali i ne mora biti loša gospodarska činjenica. Kada država dopusti postojanje proračunskog deficita u gospodarstvu koje se nalazi na razini pune zaposlenosti, tada će prevladavati učinak istiskivanja privatnih investicija. Buduće generacije će biti siromašnije jer će raspolagati smanjenim fondom kapitala. Prema tome, one će snositi posljedica današnjeg deficita. No suprotno tome, proračunski deficit u usporenom gospodarstvu može dovesti do većih, a ne do manjih privatnih investicija, budući da u recesiji prevladava učinak poticanja. Proračunski deficit u takvim je uvjetima blagoslov, a ne grijeh, te neće opteretiti buduće generacije.

No stvarna iskustva s učinkom istiskivanja, odnosno učinkom poticanja privatnih investicija u uvjetima proračunskog deficita ovise o mnogim čimbenicima. Veza između deficita i investicija vrlo je složena, te u velikoj mjeri ovisi o mjerama koje primjenjuje središnja banka na području monetarne politike, odnosno koliki porast kamatnih stopa ona smatra prihvatljivim. Isto tako je važno nalazi li se gospodarstvo u fazi uzleta ili recesije, koliko razvijena financijska tržišta posjeduje i kolika je njihova transparentnost, kakve su štedne navike stanovništva, koliki je priliv inozemnog kapitala i tome slično.


Literatura:

Barro, R. J., 1987. Macroeconomics. New York: John Wiley & Sons.
Baumol, W. J. and Blinder, S. A., 1991. Economics - Principles and Policy. New York: Harcourt Brace Jovanovich.
Dorbusch, R. Fisher, S., 1987. Macroeconomics. London: McGraw-Hill.
Samuelson, P. A. and Nordhaus, W. D., 1992. Economics. New York: McGraw Hill.


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska teorija i praksa, 1996, 20 (4), 439-441

 
 
 
Na vaše računalo pohranili smo kolačiće (cookies) kako bi vam pružili bolje korisničko iskustvo.
Smatra se da je korisnik pristupom na stranice www.ijf.hr dao svoju privolu na korištenje kolačića. Više informacija