Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Porez na dohodak
 
porezni odbici

Obično početkom svake godine pojedinci širom svijeta ispunjavaju prijave za porez na dohodak zarađen tijekom prethodne godine. Za mnoge je to zahtjevan i naporan posao kojem nevoljko prilaze. U zemljama sa složenijim poreznim sustavima i imućnijim poreznim obveznicima uobičajeno je da poreznu prijavu ne ispunjavaju sami porezni obveznici, već to za njih uz određenu naknadu čine osposobljene osobe kao što su porezni savjetnici ili računovođe. Da bi se izračunao iznos porezne obveze potrebno je dobro znati što se sve može odbiti od zarađenog dohotka, a što od utvrđene porezne obveze, te na kakve sve olakšice imaju pravo porezni obveznici. U složenijim poreznim sustavima gdje postoji veliki broj poreznih odbitaka, izuzeća i poticaja raznih vrsta, taj posao postaje vrlo složen i zahtjevan. Zato ćemo u ovom pojmovniku obraditi nazivlje za najčešće primjenjivane vrste odbitaka koji se koriste pri izračunu poreza na dohodak. Usporedno s hrvatskim nazivljem koristit će se i engleski termini, kako bi se čitaocima što više približio sadržaj određenog pojma.

Pojednostavljeno rečeno, izračun obveze poreza na dohodak odvija se u tri faze:

Dohodak iz svih izvora - troškovi ostvarenja dohotka = prilagođen bruto dohodak
 
Prilagođen bruto dohodak - odbici i izuzeća = oporezivi dohodak

Oporezivi dohodak (porezna stopa) - odbici poreza = obveza poreza na dohodak
 

Prvi korak je izračun prilagođenog bruto dohotka (adjusted gross income) koji se dobije tako da se od ukupnog dohotka iz svih oporezivih izvora oduzmu određeni troškovi koji su nastali u procesu zarade tih dohodaka. Oporezive izvore dohotka u širem smislu čine nadnice i plaće, dividende, kamate, rente, ostvareni kapitalni dobici, dohodak od autorskih prava, nagrade, i sl. No u zakonodavstvu svake zemlje oporezivim izvorima dohotka definiraju se ponešto različite stavke. Tako se, na primjer u hrvatskom poreznom zakonodavstvu u oporezive dohotke ne uzimaju u obzir kamate, dividende i kapitalni dobici, dok su u većini zemalja ovi izvori podvrgnuti plaćanju poreza na dohodak.

Zašto je potrebno oduzeti troškove od ukupno zarađenog dohotka da bi se dobio bruto prilagođeni dohodak? Naprosto zato jer se teorijska podloga poreza na dohodak zasniva na tzv. Haig-Simonsovoj definiciji dohotka prema kojoj je dohodak novčana vrijednost neto povećanja potrošačke snage pojedinca. Troškovi koji nastaju u procesu zarade dohotka smanjuju potrošačku snagu pojedinca, pa se stoga od njega moraju i oduzeti. Tako, primjerice, ako je zarada stolarskog obrtnika 100.000 kuna, a troškovi drva, ljepila, amortizacija strojeva i drugo, iznose 80.000 kuna, njegova potencijalna potrošnja iznosi samo 20.000 kuna. To je iznos dohotka koji predstavlja osnovu za njegovu potrošnju.

U našem zakonodavstvu prilagođeni bruto dohodak naziva se samo dohotkom i izračunava se kao razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka. Poslovnim izdacima smatraju se svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja u cilju stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka, tj. poslovni izdaci samo su oni izdaci koji su neposredno vezani uz ostvarivanje dohotka.

Drugi korak nakon izračuna prilagođenog bruto dohotka predstavlja njegov preračun u oporezivi dohodak (taxable income), tj. u iznos dohotka koji je predmet oporezivanja. Oporezivi dohodak dobije se tako da se od prilagođenog bruto dohotka odbiju različiti odbici i izuzeća (exemptions and deductions).

Odbici (exemptions) od prilagođenog bruto dohotka dovode do smanjenja porezne obveze. Oni se obično priznaju za samog poreznog obveznika, te za djecu i druge uzdržavane članove njegove obitelji. Zašto se uopće priznaju odbici? Neki smatraju da se tako sposobnost plaćanja prilagođava obiteljima s djecom. Odgoj i uzdržavanje djece povlači za sobom troškove koji ne nastaju voljom poreznog obveznika. No, mnogi će sporiti ovu tezu smatrajući da uz današnja kontraceptivna sredstva djeca više nisu slučaj, već su rezultat svjesnog izbora. Osim toga, s ekonomskog aspekta zašto bi trebalo porezno nagraditi bračni par koji odluči dohodak trošiti na uzdizanje djece, a porezno kazniti onaj par koji odluči dohodak potrošiti na ljetovanje na Siciliji? S druge strane mnoge religijske skupine isključuju upotrebu kontracepcije, te za njih djeca nisu predmet izbora, pa je za njih potrebno dati poreznu olakšicu. Odbici se također mogu opravdati uvođenjem olakšice za obitelji s niskim dohotkom. Uz postojanje odbitaka mnoge obitelji s niskim zaradama neće uopće trebati plaćati porez na dohodak. Štoviše, što je viši iznos odbitka to je uz postojanje proporcionalnih poreznih stopa veća progresivnost poreza na dohodak. Ovaj se učinak još može pojačati tako da se odredi da obitelji s visokim dohotkom nemaju pravo na odbitke.

U hrvatskom zakonu o porezu na dohodak postoji osnovni osobni odbitak za samog poreznog obveznika koji od 1. travnja 2000. godine iznosi 1.250 kuna mjesečno. Također postoje i faktori osobnih odbitaka za uzdržavane članove obitelji i djecu poreznog obveznika. Tako za prvo dijete i za uzdržavanu osobu ovaj faktor mjesečno iznosi 0,5 osnovnog osobnog odbitka ili 624 kuna, za drugo dijete 0,7 ili 875 kuna mjesečno i tako redom. Posebno su određeni iznosi osnovnog osobnog odbitka za umirovljenike kao i za porezne obveznike koji imaju prebivalište na područjima od posebne državne skrbi.

Osim priznavanja odbitaka, obično se priznaje i mogućnost obijanja različitih izuzeća (deduction). Izuzeća su odbijanja od bruto prilagođenog dohotka određenih zakonom dopuštenih izdataka. Ona se mogu u svojem stvarnom punom iznosu navesti u poreznoj prijavi i potkrijepiti posebnim dokumentom, ili je zakonom određen iznos dozvoljenog izuzeća. Dozvoljenim izuzećima u različitim zakonodavstvima priznaju se različiti izdaci, ali često se mogu izuzeti neki određeni zdravstveni troškovi, kamate na određene kredite (stambene, za obrazovanje i slično), dobrotvorne donacije i slično.

Hrvatski sustav poreza na dohodak poznaje relativno mali broj izuzeća. Posebnim zakonima utvrđena su izuzeća za potpore koje pojedinci daju kulturnim ili športskim djelatnicima ili organizacijama u cilju poticanja kulture i športa.

Treći korak jest izračun konačne porezne obveze (tax liability). Ona se dobije tako da se prvo na iznos oporezivog dohotka primijeni sustav poreznih stopa. Tako dobiveni iznos porezne obveze može se nakon toga umanjiti za odbitke poreza (tax credit) da bi se napokon došlo do izračuna konačne obveze poreza na dohodak. Valja naglasiti da odbitak poreza predstavlja odbijanje određenog iznos od porezne obveze, a ne od oporezivog dohotka kao što je to slučaj s poreznim odbicima i izuzećima.

Posebno treba spomenuti porezne izdatke (tax expenditure) koji označavaju izuzeće pojedine stavke iz porezne osnovice. Na taj način dio dohotka uopće ne ulazi u proces obračuna poreza na dohodak. Porezni izdaci mogu se primijeniti u sustavu poreza na dohodak i u sustavu poreza na dobit. Koristeći porezne izdatke država može odlučiti da poreznim oslobađanjem potiče razvoj određene grane gospodarstva, djelatnosti, ili kategorije poreznog obveznika. Ona tada svjesno pristaje na smanjivanje svojih prihoda. Isti bi se učinak postigao da država ubere poreze po svim osnovama, a kasnije s rashodne strane proračuna dodjeljuje izravne subvencije. Zato se i porezni izdaci zapravo smatraju neizravnim subvencijama koje se odvijaju preko prihodne strane proračuna za razliku od izravnih subvencija koje se odvijaju preko rashodne strane proračuna. No primjena sustava poreznih izdatka često se kritizira jer oni predstavljaju netransparentan način poticanja gospodarstva i prividno pokazuju smanjen obujam državnog proračuna.


Literatura:

---, 1999. Porezni leksikon s višejezičnim rječnikom. Zagreb: Institut za javne financije.
Musgrave, R. A. and Musgrave, P. B., 1989. Public Finance in Theory and Practice. New York: McGraw-Hill.
Rosen, H. S., 1999. Public Finance. Illinois: Irwin.
Stiglitz J. E., 1988. Economic of the Public Sector. New York: Northon & Company.


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska teorija i praksa, 2006, 30 (2), 195-196

 
 
 
Na vaše računalo pohranili smo kolačiće (cookies) kako bi vam pružili bolje korisničko iskustvo.
Smatra se da je korisnik pristupom na stranice www.ijf.hr dao svoju privolu na korištenje kolačića. Više informacija