Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Oporezivanje
 
ukupni troškovi ubiranja poreza

Ukupni troškovi ubiranja poreza sastoje se od dva oblika troška: administrativnih troškova i troškova ispunjenja porezne obveze. Administrativni troškovi jesu troškovi koje ima porezna uprava, a koji su vezani uz ubiranje poreza. Troškovi ispunjenja porezne obveze jesu troškovi koje imaju porezni obveznici, tj. poslodavci i pojedinci ne bi li zadovoljili zahtjeve što ih pred njih postavlja porezna uprava.

Valja naglasiti da su porezi povezani s više vrsta troškova. Najočitiji trošak je trošak koji nastaje za pojedinca zato jer se ustupanjem dijela svojeg dohotka poreznoj upravi odrekao dijela kupovne moći. Zatim, tu je gubitak blagostanja vezan uz činjenicu da porezi iskrivljuju ponašanje pojedinaca i poduzeća. Tako porez na dohodak iskrivljuje izbor između rada i dokolice, dok porez na dobra i usluge iskrivljuje obrasce u potrošnji potrošača i proizvodnji proizvođača. Zbog takvih iskrivljenosti u ponašanju uzrokovanih porezima dolazi do neučinkovitosti u alokaciji resursa. Trošak koji tako nastaje naziva se mrtvim teretom oporezivanja ili viškom poreznog tereta. I naposljetku kao treći oblik poreznog troška spominje se trošak ubiranja poreza koji nastaje kao rezultat udovoljavanju zakonskim odredbama poreznog sustava. On se javlja na dvije razine: pri poreznoj upravi i za poreznog obveznika (poduzeće ili pojedinca). U ovoj će natuknici biti govora isključivo o ovoj trećoj vrsti troška, tj. o ukupnom trošku ubiranja poreza, dok se druga dva oblika troška određuju u ostalim natuknicama ovog pojmovnika.

U teoriji se obično govori o prva dva oblika troška i o njihovu utjecaju na ostale ekonomske kategorije. No gotovo uvijek se pretpostavlja da je trošak ubiranja poreza jednak nuli. U posljednje se vrijeme sve češće govori o postojanju trećeg, isto tako značajnog troška vezanog uz poreze, a to je trošak njihova ubiranja. Ukupan trošak ubiranja poreza može se, dakle, razložiti na dvije podskupine: administrativne troškove (administrative cost) i troškove ispunjenja porezne obveze (compliance cost).

Administrativni troškovi vezani su uz troškove koje ima porezna uprava kada ubire poreze. Jedna od osnovnih zadaća porezne uprave jest da u okviru postojećeg poreznog sustava ubere što je moguće veći iznos poreza. Da bi uopće mogla ubrati poreze, porezna uprava mora provoditi čitav niz mjera: donositi upute vezane uz pojedine vrste poreza, putem medija informirati porezne obveznike, odgovarati na pitanja poreznih obveznika, donositi rješenja za razrez poreza, postupati po poreznim žalbama, kažnjavati porezne neplatiše, obrazovati osoblje u poreznim upravama itd. Isto tako u administrativne troškove valja ubrojiti troškove agencije za ubiranje poreza (u Hrvatskoj to čini Zavod za platni promet - skraćeno ZAP), te troškove sudova koji postupaju po pojedinim poreznim predmetima. Da bi te službe mogle obavljati sve ove poslove oko ubiranja poreza moraju imati primjereno tj. kvalificirane i sposobne djelatnike i biti opremljene odgovarajućom računarskom opremom. Podatke o ovakvim troškovima relativno je jednostavno prikupiti jer se oni obično nalaze u proračunima poreznih uprava. Ukupne administrativne troškove ubiranja poreza mnogo je lakše obuhvatiti nego dio koji otpada na neku pojedinu vrstu poreza. Tu poseban problem predstavlja razdioba zajedničkih troškova na dijelove koji pripadaju pojedinoj vrsti poreza.

U posljednje se vrijeme sve više naglašava postojanje potrebe da se osim administrativnih troškova istražuju i troškovi ispunjenja porezne obveze koje imaju porezni obveznici: pojedinci i poduzeća. U troškove koje imaju poduzeća ubrajaju se svi troškovi koje ona imaju kako bi zadovoljila porezne propise. Tako dio zaposlenih mora utrošiti vrijeme u vođenju poreznih knjiga, ispunjavanju poreznih obrazaca, izučavanju poreznih propisa i slično. Čak ako u tim poslovima provode samo trećinu svojeg radnog vremena, oni bi u to vrijeme mogli raditi nešto drugo. Dakle osim izravnog troška javlja se i oportunitetni trošak, a on je zapravo output koji nije proizveden. Tako stvoren trošak kod poduzeća radi potrebe ubiranja poreza postaje dio cijene, pa se prebacuje na potrošača, ili se u obliku snižene dobiti prevaljuje na poduzeće. U obadva slučaja postoji mjerljiv ekonomski trošak ispunjenja porezne obveze.

Pojedinci također imaju određene troškove kako bi zadovoljili porezne obveze koje se pred njih postavljaju. Postoje tri mogućnosti u kojoj se mogu pojaviti ovi troškovi: prva, manje vjerojatna mogućnost jest da pojedinci manje rade zato jer se bave poslovima oko ispunjavanja svoje porezne obveze; druga je, vjerojatnija reakcija pojedinaca, da oni ostaju bez dijela dokolice jer moraju ispunjavati svoju poreznu obvezu; i treće, pojedinci plaćaju profesionalce koji se bave njihovim poreznim obvezama. U svakom slučaju trošak ispunjenja porezne obveze mjeri se na drugačiji način. Ako se smatra da pojedinac zbog poreza manje radi, trošak se mora mjeriti kao nadnica prije poreza puta vrijeme provedeno u izvršavanju porezne obveze. No vjerojatnije je da će pojedinac žrtvovati svoje slobodno vrijeme ne bi li ispunio svoju poreznu obvezu, pa će se tada trošak ispunjenja porezne obveze računati kao ekonomska vrijednost dokolice, tj. kao nadnica poslije oporezivanja puta izgubljeno vrijeme u poreznim poslovima. U trećem slučaju kada pojedinac plaća profesionalca, trošak ispunjenja porezne obveze mjeri se kao plaćeni iznos profesionalnom poreznom savjetniku ili računovođi.

Dok iznosi administrativnih troškova relativno lagano mogu biti razvidni iz proračuna poreznih uprava, troškove ispunjenja porezne obveze za poduzeća i pojedince mnogo je teže obuhvatiti. Istraživači obično pribjegavaju metodi ankete kojom se na temelju upitnika pokušavaju dobiti odgovori na ključna pitanja o tome koliko vremena i resursa porezni obveznici moraju izdvojiti ne bi li udovoljili poreznim propisima. Vjerodostojnost rezultata koji proizlaze iz ankete ovisi o odabiru uzorka na koji se anketa odnosi. Uzorak se obično bira prema strogim statističkim kriterijima.

Istraživanja o visini ukupnih troškova ubiranja poreza u raznim zemljama uvjetovana su mnogim čimbenicima kao što su: primijenjena statistička metoda (posebno veličina uzorka), oblik poreznog sustava, razdoblje na koje se istraživanje odnosi, vrsta poreza koja se istražuje i slično. Zbog toga je teško uspoređivati rezultate istraživanja visine ukupnih troškova ubiranja poreza po pojedinim zemljama. Ipak su istraživanja u nekoliko zemalja pokazala da ukupni troškovi ubiranja poreza nisu beznačajni, te da u velikoj mjeri utječu na gospodarska zbivanja. Tako, primjerice, prosječno u raznim zemljama administrativni troškovi čine oko 1 posto ukupnih prihoda poreza na dohodak, dok troškovi ispunjavanja porezne obveze čine između 4 i 6 posto ukupnih poreznih prihoda. Vođene tom spoznajom porezne uprave u mnogim zemljama prišle su istraživanju visine troškova podmirivanja porezne obveze, te su nastavile trajno pratiti njihovo kretanje.

Iako se obično zanemaruje postojanje ukupnih troškova ubiranja poreza, veoma je važno poznavati njihovu visinu i pratiti njihovo kretanje. Tome je više razloga. Prvo, troškovi ubiranja poreza predstavljaju značajan dio ukupnih troškova u gospodarstvu, pa tako dodatno troškovno opterećuju proizvode i umanjuju konkurentsku sposobnost proizvoda u izvozu. Drugo, troškovi ubiranja poreza to su manji što je porezni sustav jednostavniji, pa se jednostavniji porezni sustav može smatrati i jeftinijim za ubiranje. Treće, omjer administrativnih troškova i troškova ubiranja poreza može ukazati koji je od ta dva troška relativno prevelik i gdje se mogu njihovom preraspodjelom učiniti uštede. Četvrto, često se vezuje veličina porezne evazije s troškovima koje porezni obveznici imaju pri ispunjavanju porezne obveze. Što su veći ti troškovi, to je veća porezna evazija, a što su oni manji, manja je i porezna evazija.


Literatura:

Alm, J., 1996. „What is an Optimal Tax System?“ National Tax Journal, 44 (1), 117-134.
Frampton, D., 1993. Practical Tax Administration. Bath: Fiscal Publications.
Kraft, E., 1998. „Troškovi ispunjavanja porezne obveze - Tema i u Hrvatskoj?“. Financijaska praksa, 22 (1-2), 253-255.
Sandford, C., 1995. Tax Compliance Costs Measurement and Policy. Bath: Fiscal Publications.
Sandford, C., Godwin, M. and Hardswick, P., 1989. Administrative and Compliance Costs of Taxation. Bath: Fiscal Publications.
Vaillancourt, F., 1986. Administrative and Compliance Costs of the Personal Income Tax and Payroll Tax System in Canada. Toronto; Ontario: Canadian Tax Foundation.


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska praksa, 1999, 23 (2), 203-205

 
 
 
Naše stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo.
Prihvaćam kolačiće     Postavke kolačića