Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Oporezivanje
 
mrtvi teret oporezivanja

Kada ekonomisti govore kako oporezivanje uvodi neučinkovitosti u gospodarstvo, obično se služe pojmom mrtvoga tereta oporezivanja ili viška poreznoga tereta. Naime, porezi pružaju poticaje da ljudi promijene svoje ponašanje: da rade manje ili isto, da smanje svoju potrošnju ili da je povećaju, da više ili manje štede, i slično. Bilo kako se prilagodili porezima, bit će im ipak gore negoli u svijetu bez poreza, a ravnoteža će se na tržištu uspostaviti na nižoj razini outputa i višoj razini cijena. Alokacija resursa više nije Pareto optimalna, tj. društvo je izgubilo dio blagodati učinkovitog tržišta. Uvođenjem poreza pojavio se mrtvi teret oporezivanja ili višak poreznoga tereta. No da bi pojam mrtvoga tereta oporezivanja bio posve razumljiv, potrebno je podrobnije razmotriti njegov nastanak.

U tu svrhu poslužit ćemo se pravcima ponude i potražnje, te pojmom potrošačkog i proizvođačkog viška koji su prikazani na priloženoj slici. Prvo ćemo objasniti pojmove potrošačkog i proizvođačkog viška na tržištu na kojem nema poreza, da bismo kasnije vidjeli što se zbiva kada država uvede porez. Ravnoteža na tržištu na kojem nema poreza, uspostavlja se u sjecištu krivulje ponude i krivulje potražnje gdje je cijena proizvoda jednaka P1, a količina Q1. Potrošački višak tada predstavlja korist koju potrošač dobiva na tržištu, a definira se kao vrijednost koju je potrošač spreman platiti za neko dobro, minus cijena koju on stvarno na tržištu za to dobro plaća. Na našoj slici to je površina između krivulje potražnje i cijene P1 do točke ravnoteže: to jest na našoj slici to je površina A+B+C. Proizvođački višak je pak korist koju proizvođač dobiva na tržištu, a definira se kao vrijednost koji proizvođač dobiva na tržištu za svoj proizvod minus trošak proizvodnje toga proizvoda. To je površina između krivulje ponude i cijene P1 do točke ravnoteže: to jest na našoj slici to je površina D+E+F. Ukupan višak kao zbroj potrošačkog i proizvođačkog viška predstavlja površinu između krivulje ponude i krivulje potražnje do točke ravnoteže, tj. površina A+B+C+D+E+F.

Međutim, kada država uvodi porez (T), cijena koju plaćaju potrošači raste, a cijena koju dobivaju proizvođači pada. Tako je cijena koju plaćaju potrošači sada porasla na Pb, a cijena koju dobivaju proizvođači nakon što plate porez državi iznosi Ps. Količina koja se na tržištu razmjenjuje sada iznosi samo Q2, te je manja od količine Q1 koja se na tržištu razmjenjivala prije uvođenja poreza. Porez je tako, smanjivši količinu razmjenjivanog dobra suzio tržište, dok je cijena koju plaćaju potrošači porasla, a cijena koju dobivaju proizvođači pala. Porez je, osim toga, doveo do promjene u potrošačkom i proizvođačkom višku. Potrošački višak sada više ne predstavlja površinu A+B+C, već se smanjio samo na površinu A. Proizvođački višak više ne predstavlja površinu D+F+E, već samo površinu F. No država je zato ubrala porez koji iznosi Q2 ∙ T, odnosno na slici prikazan površinom B+D, koji mjeri blagostanje države. Ukupan višak sada iznosi A+B+D+F, tj. potrošački višak, proizvođački višak i državni porez.

Ukupan višak prije uvođenja poreza bio je A+B+C+D+E+F, no nakon uvođenja poreza sveo se na površinu A+B+D+F, tj. manji je za površinu C+E. Smanjenje ukupnog viška na tržištu nakon uvođenja poreza naziva se mrtvim teretom oporezivanja, a površina C+E mjeri veličinu toga tereta. Odnosno, uvođenjem poreza potrošački i proizvođački višak smanjili su se više nego što je poraslo blagostanje države radi uvođenja poreza. Dio viška nije pripao nikome: niti je dio državnih prihoda niti je dio potrošačkog ili proizvođačkog viška. Ono je zauvijek izgubljeno. Dakle, dio viška u gospodarstvu je izgubljeno jer su potrošači i proizvođači izgubili više nego što je država putem poreza dobila. Ovaj gubitak viška u gospodarstvu koji nastaje uvođenjem poreza naziva se mrtvim teretom oporezivanja ili viškom poreznoga tereta.

Da bi se bolje razumjelo zašto mrtvi teret oporezivanja nastaje, treba se podsjetiti da se u svojem ekonomskom ponašanju ljudi rukovode poticajima. Kada se porezima poveća cijena za potrošače i snizi cijena za proizvođače, ujedno se u sustav uvode poticaji da potrošači manje kupuju, a da proizvođači manje proizvode nego što bi činili u svijetu bez poreza. Kako potrošači i proizvođači reagiraju na te poticaje, pa manje kupuju odnosno manje proizvode, tako se i tržište sužava ispod svojega optimalnog stanja. Zato porezi iskrivljavanjem poticaja dovode do suboptimalnog ili drugim riječima rečeno, Pareto neučinkovitog stanja odnosno do neučinkovite alokacije resursa na tržištu. Zato je mrtvi teret oporezivanja mjera neučinkovitosti koju porezi unose u gospodarstvo.

Recimo što sve utječe na veličinu mrtvog tereta oporezivanja. Kao prvo, to su cjenovna elastičnost ponude i potražnje koje mjere promjenu količine ponuđenog i potraživanog dobra u ovisnosti o promjeni cijene. Površina trokuta C+E, tj. veličina mrtvoga tereta oporezivanja određena je nagibima krivulja ponude i potražnje koji odražavaju različite cjenovne elastičnosti ponude i potražnje. Može se pokazati da u uvjetima iste veličine poreza veća cjenovna elastičnost krivulje potražnje ili veća cjenovna elastičnost krivulje ponude dovode od većeg mrtvog tereta oporezivanja. Što su krivulje elastičnije to je i neučinkovitost koju porezi unose na tržište veća. Naime, porezi unose u gospodarstvo mrtvi teret oporezivanja zato jer potiču ljude da promijene svoje ponašanje. Kako elastičnost ponude i potražnje mjeri promjenu ponašanja potrošača i proizvođača u odnosu na promjenu cijena, to one u isto vrijeme određuju veličinu tržišne iskrivljenosti. Što su krivulje ponude i potražnje elastičnije to je i mrtvi teret oporezivanja veći.

Druga važna odrednica veličine mrtvog tereta oporezivanja jest veličina poreza. Može se pokazati da je u uvjetima istih cjenovnih elastičnosti ponude i potražnje mrtvi teret oporezivanja mali kod malih poreza, te raste s povećanjem poreza. Dapače mrtvi teret oporezivanja raste brže od veličine poreza: veličina mrtvog tereta oporezivanja raste sa kvadratom porezne stope (izvod ovog odnosa vidi u Stiglitz, 1988). Odnosno ako se porezna stopa udvostruči, mrtvi teret oporezivanja se učetverostruči. I u slučaju da se ponuda i potražnja više ne mogu prikazati pravcima već krivuljama, osnovna logika ostaje: mrtvi teret oporezivanja raste eksponencijalno s porastom porezne stope.

 

Ipak valja napomenuti da postoje porezi koji ne unose neučinkovitost u gospodarstvo. To su tzv. glavarine (ump sum taxes), odnosno porezi koji jednako terete sve pojedince ne uzimajući u obzir njihovu različitost. Glavarine ne utječu na promjenu ponašanja pojedinaca, pa prema tome niti ne dovode do neučinkovitosti. Zato jer jednako terete sve pojedince u društvu bez obzira na njihov dohodak, glavarine imaju jako regresivno djelovanje. Tako se bez obzira na svoje ne unošenje neučinkovitosti u gospodarstvo izbjegava njihovo korištenje, a porezni se sustavi obično sastoje od poreza koji nastoje poštovati različitosti pojedinaca (u dohotku, imovini, potrošnji, i slično). Tako je izbjegavanjem korištenja glavarina u korist drugih poreznih oblika žrtvovana učinkovitost u korist veće jednakosti pojedinaca.


Literatura:

---, 1997. „The Future of the State“. Economist, 20. rujan 1997.
Mankiw, G. N., 1997. Principles of Economics. New York: The Dryden Press.
Rosen, H. S., 1988. Public Finance. Illinois: Irwin.
Stiglitz, J. E., 1988. Economics of the Public Sector. New York: Norton.


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska praksa, 1998, 22 (3), 377-379

 
 
 
Na vaše računalo pohranili smo kolačiće (cookies) kako bi vam pružili bolje korisničko iskustvo.
Smatra se da je korisnik pristupom na stranice www.ijf.hr dao svoju privolu na korištenje kolačića. Više informacija