Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Javni sektor
 
javna dobra

Postoji li razlika između mesnog odreska i ulične rasvjete? Naravno da postoji. Mogući laički odgovor vjerojatno bi glasio: odreskom se hrani samo jedna osoba, a uličnom se rasvjetom koristima svi. No laički odgovor može se potkrijepiti stručnim, ekonomskim argumentima kako bi se jasno odredila razlika između odreska koji je privatno dobro i ulične rasvjete koja je javno dobro.

Da bi se lakše shvatio sadržaj pojma javno dobro razumnije je krenuti od karakteristika privatnog dobra. Privatno dobro određuje dva atributa: iscrpivost i isključivost. Iscrpivost označava činjenicu da potrošač jedući svoj odrezak obično ne ostavlja na tanjuru ništa za drugog gosta u restoranu. Gladni potrošač sasvim je iscrpio svoj obrok na tanjuru. Za razliku od odreska, korištenje ulične rasvjete kao javnog dobra omogućeno je istovremeno velikom broju ljudi, ono je neiscrpivo. Isto tako na ulicama počišćenim od snijega poboljšat će se uvjeti vožnje bilo da njome prolazi deset vozila ili tisuću. Javnim dobrom ili javnom uslugom moglo bi se nazvati i zaprašivanje grada protiv komaraca. Stanovnik Zagreba uživajući u ljetnoj večeri bez komaraca nije time uskratio istu ugodu nekom drugom Zagrepčaninu.

Drugo svojstvo privatnog dobra, ali ne i javnog jest isključivost. Isključivost označava činjenicu da svatko tko nije neko dobro platio može biti isključen iz njegova korištenja. Ako ne platite novine prodavač vam ih neće dragovoljno dati. No javna dobra označava upravo suprotno svojstvo, a to je neisključivost. Jednom upaljena ulična rasvjeta koristi svim noćnim šetačima, i teško je, gotovo nemoguće nekoga zakinuti za svjetlost. Podizanjem obrambene razine zemlje osigurava se vojna zaštita svih i nemoguće je nekoga iz nje isključiti.

Pojmom javno dobro označava se, dakle, neko dobro ili usluga čije prednosti nisu iscrpive za dodatnog korisnika. Istovremeno teško je ili nemoguće isključiti neplatiše od korištenja javnog dobra. Ova dva svojstva značajna su za proizvodnju i korištenje javnog dobra.

Kako neplatiše ne mogu biti isključeni iz uživanja u javnom dobru, otežano je ili nemoguće ubiranje naknade za njegovo korištenje. Tu se pojavljuje problem "švercera" ("free rider"). Naime, u uvjetima teškoća u naplati javnog dobra i neisključivost iz njegova korištenja moguće je i besplatno koristiti dobro, tj. "švercati se". Nemoguće je tražiti plaćanje cijene od svakog korisnika posebno. Javno dobro ne može se podijeliti na jedinice koje se mogu prodavati svakom korisniku (ne može se podijeliti koliko točno svjetla obasjava nečiji kućni prag). Privatni poduzetnik neće u tim uvjetima biti zainteresiran za proizvodnju takvih dobara. On ne može cijelu zajednicu prisiliti da plati javno dobro koje on proizvodi, niti isključiti neplatiše iz korištenja javnog dobra. Kako država može namaknuti prihode oporezivanjem građana i privrede (dakle svih potencijalnih korisnika javnog dobra) tako ona jedina ima i sredstva i moć da osigura ponudu javnih dobara.

Sve navedeno odnosi se na čista javna dobra. Mnoga dobra i usluge, kao na primjer zdravstvo, školstvo ili stanovi za siromašne koje danas osigurava država, mogli bi se osiguravati privatnim poduzetništvom. To su ili takozvana javna dobra koja država ipak osigurava ili proizvodi jer smatra da bi ponuda tih dobara od strane privatnika bila neadekvatna bilo po količini, bilo po kvaliteti. Dakle, s obzirom da bi tržište podcjenilo potražnju i tako formiralo nedovoljnu ponudu javnih dobara, alokacija resursa ne bi bila optimalna. Tako javna dobra u tržišnom smislu postaju nedjelotvorna kada državna intervencija postaje neophodna.

Ekonomska teorija na području javnih financija uvelike se bavi javnim dobrima. Mnoga pitanja i dalje su otvorena.

Koja dobra smatrati javnim i tako ih prepustiti na brigu državi? Kod čistih javnih dobara odgovor je jasan, no takozvana javna dobra mogu osiguravati i privatni poduzetnici. U mnogim zemljama uz državne osnovne škole, postoji i dugogodišnja tradicija privatnih škola.

Kako odučiti koliko je javnog dobra potrebno proizvoditi? Koliko gradu treba javnih parkova? Majke male djece mnogo će više vrednovati zelene površine negoli užurbani poslovni ljudi. Treba li graditi više dječjih igrališta ili širiti gradske ulice za brže odvijanje prometa)? Potrošači neće dobrovoljno iskazati koliko vrednuju javno dobro, već će radije u njemu uživati kao "slobodni jahači" sve dok troškove snosi netko drugi. Na tržištu privatnih dobara novcem se javno iskazuje vrednovanje nekog privatnog dobra. Spremnošću da plati odmor u hotelu A kategorije, turist iskazuje sklonost većoj udobnosti i luksuzu. Kod javnih dobara novac je zamijenjen glasačkim listićem. U političkom procesu država saznaje sklonosti svojih građana. Rezultat glasanja možda neće zadovoljiti sve, no rješenje će ipak biti najbliže efikasnom.

I, konačno, kad je već saznala što potrošači žele, država mora formulirati sustav poreza koji istovremeno pravedno i efikasno prikuplja sredstva za financiranje javnih dobara. Više pravednosti obično znači i manje učinkovitosti, pa je izbor njihovog omjera rezultat političkog procesa.


Literatura:

Bannock, G., Baxter, R. E. and Rees, R., 1977. The Penguin Dictionary of Economics. New York: Penguin Books.
Baumol, W. J. and Blinder, A. S., 1991. Economics-Principles and Policy. New York: Harcourt Brace Jovanovich.
Musgrave, R. and Musgrave, P., 1993. Javne financije u teoriji i praksi. Zagreb: Institut za javne financije.
Stiglitz, E. J., 1986. Economics of the Public Sector. New York: W.W. Norton.


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska praksa, 1993, 17 (3), 295-297

 
 
 
Naše stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo.
Prihvaćam kolačiće     Postavke kolačića