Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Europska unija
 
institucije Europske unije

Europska unija udruženje je država članica koje su dio svojeg suvereniteta prenijele na europske institucije kako bi se mogle donositi odluke u zajedničkom, europskom interesu. Proces donošenja zajedničkih odluka obuhvaća tri temeljne institucije: Vijeće europske unije, Europsku komisiju i Europski parlament. Iako u Europskoj uniji djeluju još mnoga tijela, agencije ili odbori osobito važni za funkcioniranje Unije jesu i Europsko vijeće i Europski sud pravde. Pet navedenih institucija čine temeljne institucije EU.

Vijeće Europske unije (Council of the European Union), poznato također kao Vijeće ministara ili, skraćeno, kao Vijeće, a predstavlja pojedinačne države članice. Ono je glavna zakonodavna institucija EU, pa gotovo svaki zakonodavni dokument mora biti usvojen na Vijeću EU. Glavni je zadatak Vijeća EU usvajanje novih propisa (direktiva, uredbi i pravila) koji se odnose na primjenu osnivačkih ugovora, ali i mjera koje se odnose na proračun EU, te na međunarodne sporazume u koje je uključen EU. Vijeće EU također je nadležno za koordinaciju ekonomske politike država članica u kontekstu Ekonomske i monetarne unije (EMU). Svoju zakonodavnu ulogu Vijeće EU danas u brojnim područjima dijeli s Europskim parlamentom. To je rezultat procesa demokratizacije europske integracije, u kojemu je uloga Europskoga parlamenta, jedinoga demokratski izabranog tijela na europskoj razini, stalno jačala. Iako u brojnim područjima više ne odlučuje samostalno, u Uniji se bez Vijeća EU ne može donijeti nijedna odluka zakonodavne prirode. Članove Vijeća EU čine po jedan predstavnik svake države članice, uglavnom ministar. Budući da je sastavljeno od ministara iz nacionalnih vlada država članica, u toj su instituciji na europskoj razini zastupljeni nacionalni interesi. Sastav Vijeća EU mijenja se ovisno o području o kojemu se odlučuje. Kada je to, primjerice, zajednička poljoprivredna politika, u Vijeću EU sjede ministri poljoprivrede država članica, a kada se odlučuje o uređenju transeuropskih željezničkih mreža, u Vijeću EU raspravljaju ministri prometa ili drugoga odgovarajućeg resora nacionalne vlade. Zavisno o predmetu o kojemu se raspravlja, Vijeće EU se katkad u praksi naziva i drugim imenima. Primjerice, kada se raspravlja o EMU, ono se naziva Economic and Financial Affairs Council ili, skraćeno, ECOFIN. Vijeće EU odlučuje primjenom dviju metoda odlučivanja. O najvažnijim pitanjima – promjenama osnivačkih ugovora, primanju novih članica ili usvajanju višegodišnjeg proračuna (u žargonu o "Financijska perspektiva" EU ) – Vijeće EU odlučuje jednoglasno. O ostalim predmetima (oko 80% svih odluka Vijeća EU) odlučuje se metodom kvalificirane većine.

Europska komisija (European Commission) političko je tijelo koje predstavlja interese cijelog EU, te čini središte institucijske strukture Unije. To tijelo, čije je sjedište u Bruxellesu, ima tri glavne zadaće: predlaže zakone i propise Parlamentu i Vijeću EU, provodi politike EU te, u suradnji s Europskim sudom, osigurava provođenje europskih zakona. Do pristupanja novih članica bila je sastavljena od 20 članova (po dva iz Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva, te po jedan član iz ostalih zemalja). Nakon pristupanja novih članica Komisija u novom mandatu (2004-2009. godine) ima 25 članova. Članove Komisije sporazumno dogovaraju države članice, a potvrđuje ih Europski parlament, kojemu je Komisija odgovorna. Mandat članova Komisije traje pet godina. Članovi Komisije nisu predstavnici država članica i ne smiju tražiti njihovo mišljenje ili zastupati njihove interese. Svaki član Komisije zadužen je za jedno posebno područje, pa je svaki od njih na čelu tijela koje je slično ministarstvu u nacionalnim državama. Ta "ministarstva" nazivaju se Općim upravama (Directorate General ili u europskom žargonu skraćeno DG). Opće uprave kao stručna tijela Komisije pripremaju, provode i analiziraju kompleksnu mrežu politika EU te osiguravaju stručnu osnovu za donošenje odluka. Odluke se u Komisiji donose jednostavnom većinom.

Europski parlament (European Parliament) predstavničko je tijelo stanovnika EU čija je temeljna zadaća dijeljene zakonodavne ovlasti s Komisijom i Vijećem EU, te nadgledanje svih institucija EU, a posebno Komisije. Njegove su konkretne ovlasti: razmatranje prijedloga Europske komisije, sudjelovanje u donošenju propisa, imenovanje i razrješavanje članova Europske komisije, pravo upita vezanih za rad Europske komisije i Vijeća EU, podjela ovlasti u donošenju godišnjeg proračuna i nadzor (zajedno s Vijećem EU) njegove provedbe, i sl. Zastupnici za Parlament biraju se izravnim glasovanjem u državama članicama još od 1979. godine. Državama članicama EU osnivačkim je ugovorima dodijeljen određen broj zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu. Taj broj odražava veličinu stanovništva država članica. Nacionalne kvote svake nove članice određuju se ugovorima o pristupanjima. Danas Parlament ima 732 zastupnika, a sjedište Parlamenta je u Strasbourgu, iako se neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju u Bruxellesu, a dio je administrativnih službi smješten u Luxembourgu. Novim je ustavnim ugovorom predviđeno da svaka država, bez obzira na to koliko malena bila, ima pravo na najmanje šest zastupnika u Parlamentu.

Europsko vijeće (European Council) sastoji se od čelnika država ili vlada država članica EU i predsjednika Europske komisije. Donosi glavne smjernice europske politike vezane za proširenje, proračun ili ključne reforme pojedinih aspekata politike EU. Iako Europsko vijeće nema formalnu ulogu u zakonodavnom procesu, kako se sastoji od čelnika država članica, ono je najutjecajnije tijelo u procesu odlučivanja u Uniji. Europskim vijećem predsjedava država koja u šestomjesečnom razdoblju vodi Uniju. Sastanci se održavaju najmanje dva puta u godini (u lipnju i prosincu) kako bi se raspravljalo o bitnim pitanjima za EU. Političke odluke Europskog vijeća moraju proći standardnu zakonodavnu proceduru, koja uključuje Europsku komisiju, Vijeće EU i Europski parlament. U kolokvijalnom govoru Vijeće EU i Europsko vijeće često se kratko nazivaju Vijećem. Štoviše, valja razlikovati Vijeće EU i Europsko vijeće od Vijeća Europe (Council of Europe) koje je međunarodna organizacija nevezana za Europsku uniju. Vijeće Europe je međuvladina organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, koja u državama članicama potiče razvoj demokracije, poštovanje ljudskih prava i načela pravne države te promiče europsko kulturno naslijeđe. Osnovalo ga je 1949. godine deset europskih zemalja (Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Norveška, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedska), a danas ima 46 članica.

Europski sud pravde (European Court of Justice) tijelo je koje je jedini ovlašteni tumač osnivačkih ugovora. Osim toga, njegova je zadaća rješavanje sporova između država članica, između EU i država članica, između institucija EU, te između pojedinaca i EU. On omogućuje istovjetno tumačenje zakona EU na cijelom njegovom području putem tijesne suradnje s nacionalnim sudovima. Sjedište Europskog suda pravde je u Luxembourgu. Sud se sastoji od po jednog suca kojega je izabrala vlada svake države članice, a mandat mu je šest godina.


Literatura:

Baldwin, R. and Wyplosz, Ch., 2006. The Economics of European Integration. New York: The McGraw-Hill.
Brnčić, A. [et al.], 2005. Mali leksikon europskih integracija. Zagreb: Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. 
Glossary [online]. Dostupno na: http://europa.eu/scadplus/glossary/index_en.htm.
 

autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska teorija i praksa, 2007, 31 (1), 73-75

 
Download dokumenata:
Institucije Europske unije (veličina: 51 kb)
 
 
 
Naše stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo.
Prihvaćam kolačiće     Postavke kolačića