Stope poreza na dohodak

 

autorica: Marina Kesner-Škreb

 

izvor: Financijska praksa, 1997, 20 (4), 583-585

 


U ovom će pojmovniku biti riječi o stopama poreza na dohodak. Za početak valja definirati dva pojma od kojih se ovaj sklop riječi sastoji: dohodak i stope poreza.

Postoje mnoge nedoumice oko definiranja dohotka u porezne svrhe (problem imputiranih renti, kapitalne dobiti, i sl.), no dohodak se u najopćenitijem smislu može definirati kao novac koji pojedinac stječe bilo po osnovi zaposlenja, zaradom dobiti u poduzeću, ostvarenjem dohotka od rente, kamata i slično. Pod pojmom dohodak ovdje će se dakle podrazumijevati osobni dohodak pojedinca, ali i poduzeća, iako se njihovo oporezivanje u praksi obično regulira u dva odvojena zakona (u Hrvatskoj Zakonom o porezu na dohodak i Zakonom o porezu na dobit).

Porezne stope obično se prikazuju kao postotak ubranog poreza u odnosu na neku fiksnu poreznu osnovicu. Porezna se osnovica mijenja u ovisno o prirodi samog poreza.

Kada se u poreznoj literaturi piše o poreznim stopama obično se, za razliku od kolokvijalnog govora razlikuje više vrsti poreznih stopa. Tako stručnjaci javnih financija i poreznih sustava obično pišu i govore o: zakonskoj poreznoj stopi, prosječnoj poreznoj stopi, efektivnoj (odnosno stvarnoj) poreznoj stopi, graničnoj poreznoj stopi, ili osnovnoj poreznoj stopi.

Zakonska porezna stopa je ona stopa koja je utvrđena u zakonu o oporezivanju dohotka, odnosno dobiti. Mnogi se ekonomski zaključci (često i pogrešni) izvode samo na temelju visine i raspona zakonske porezne stope, pa definiranjem drugih oblika poreznih stopa valja ukazati na ograničenost dometa zakonske porezne stope u analitičke svrhe.

Prosječna porezna stopa predstavlja udio poreza na dohodak u dohotku koji je predmet oporezivanja. Dohodak koji je predmet oporezivanja izračunava se tako da se od ostvarenog, odnosno zarađenog dohotka oduzmu sve porezne olakšice i oslobođenja koja su predviđena zakonom o porezu na dohodak. Ubrani porez stavlja se u odnos s takvom, korigiranom poreznom osnovicom. Tako visinu ove porezne stope uz zakonsku poreznu stopu, određuju i ostale osobine poreznog sustava koje utječu na određivanje visine iznosa plaćenog poreza.

Efektivna ili stvarna porezna stopa mjeri stvarnu poreznu obvezu poreznog obveznika. Ona se izračunava kao udio ubranog poreza u dohotku koji još nije prilagođen zakonskim odredbama izračunavanja dohotka (tzv. dohodak prije oporezivanja), a ne kao postotak oporeziva dohotka, kao što je to slučaj kod izračuna prosječne porezne stope. Dakle, osnovica sada nije dohodak ispravljen za porezna oslobođenja i olakšice, već cjelokupni ostvareni dohodak. Efektivna porezna stopa tako izražava stvarni, ekonomski porezni teret pojedinca ili poduzeća, za razliku od prosječne porezne stope koja taj teret prikazuje većim, jer isti iznos ubranog poreza stavlja u odnos s dohotkom umanjenim za porezna oslobođenja i olakšice.

S druge strane razlika između zakonske i stvarne porezne stope nastaje zbog primjene zakonom propisanih poreznih olakšica i/ili poreznih oslobođenja kojima se umanjuje porezna osnovica ali i zbog izbjegavanja podmirivanja porezne obveze tj. porezne evazije.

Granična porezna stopa jest stopa koja se primjenjuje za oporezivanje dohotka u najvišem poreznom razredu kada se porez na dohodak ubire progresivnim stopama. Preciznije određen, ovaj se pojam također upotrebljava kada se opisuje kvocijent promjene poreza i promjene dohotka. Granična stopa prema ova dva značenja ne mora uvijek biti jednaka.

Osnovna porezna stopa. Porez na dohodak često se ubire prema progresivnim poreznim stopama tako da se višim stopama oporezuju veći dohoci pojedinaca. U nekim sustavima poreza na dohodak, dohodak se oporezuje jednom stopom, dok se samo povećani dohodak oporezuje višim stopama. Stopa po kojoj se oporezuje najširi porezni razred naziva se osnovnom poreznom stopom.

Nesuglasice koje nastaju oko ekonomske interpretacije poreznih stopa mogu se na primjer, pokazati pomoću različitih poimanja progresivnosti nekog poreznog sustava. Javnost obično stupanj progresivnosti poreznog sustava mjeri pomoću graničnih poreznih stopa. No u poreznoj literaturi obično se koristi prosječna porezna stopa da bi se objasnilo je li neki porezni sustav proporcionalan, regresivan ili progresivan. Definicija proporcionalnosti relativno je nedvosmislena: proporcionalan je porezni sustav prema kojem je odnos plaćenog poreza i dohotka konstantan bez obzir na visinu razine dohotka.

Ipak nije jednostavno definirati regresivnost i progresivnost. Nejasnoće koje ovu definiciju prate često zbunjuju javnost i kompliciraju diskusije koje se vode o osobinama poreznog sustava i o rasporedu poreznog teret na pojedince u društvu. Obično se u definiranju regresivnosti i progresivnosti koristi prosječna porezna stopa, tj. udio plaćenog poreza u dohotku prije oporezivanja. Ako prosječna porezna stopa raste s porastom dohotka, sustav je progresivan; ako pak prosječna porezna stopa opada s porastom dohotka, sustav je regresivan.

Zbrka, međutim, nastaje kada javnost progresivnost i regresivnost određuje pomoću graničnih poreznih stopa (promjena plaćenog poreza u odnosu na promjenu dohotka). Da bi se ilustriralo razlikovanje u određivanju progresivnosti, odnosno regresivnosti pomoću prosječnih i graničnih poreznih stopa, poslužit ćemo se jednostavnim primjerom. Svaki porezni obveznik izračunava svoju poreznu obvezu tako da od svojeg dohotka odbije 3.000 dolara i da na ostatak dohotka obračuna 20 posto poreza na dohodak. U tablici koja slijedi označeni su iznos dohotka, iznos porezne obveze, prosječna porezna stopa i granična porezna stopa za različite razine dohotka. Prosječna porezna stopa raste s porastom dohotka, pa se prema tome ovakav porezni sustav može smatrati progresivnim. No granična porezna stopa je konstantna jer za svaki dodatni dolar dohotka pojedinac plaća dodatnih 20 centi poreza bez obzira na razinu dohotka, pa se isti porezni sustav sada može smatrati proporcionalnim.

Zato je potrebno u raspravama o osobinama poreznog sustava jasno definirati u odnosu na koje se porezne stope ove osobine analiziraju.


Literatura:

 

Barro, R. J., 1987. Macroeconomics. New York: John Wiley & Sons.

Baumol, W. J. and Blinder, S. A., 1991. Economics - Principles and Policy. New York: Harcourt Brace Jovanovich

Dorbusch, R. Fisher, S., 1987. Macroeconomics. London: McGraw-Hill.

IBFD, 1996. International Tax Glossary. Amsterdam: International Bureau of Fiscal Documentation.

Rosen, H. S., 1988. Public Finance. Illinois: Irwin.

Samuelson, P. A. and Nordhaus, W. D., 1992. Economics. New York: McGraw Hill.