Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Proračun
 
proračunski deficit

Iako saldo financijskog poslovanja države može poprimiti pozitivan ili negativan predznak, tj. iako država može poslovati s deficitom ili pak suficitom, u ovoj ćemo se odrednici pojmovnika zadržati isključivo na pojmu proračunskog deficita. razlozi za našu odluku su pragmatične prirode. Proračunski deficit stalni je pratilac naše gospodarske zbilje. On je prisutan u snažnim ekonomijama, kao što su na primjer Sjedinjene Države ili Velika Britanija, kao i u većini zemalja u razvoju, a u posljednje vrijeme i u državama u tranziciji. S obzirom na posebne političke i gospodarske okolnosti Hrvatske čini se da ćemo se još određeni broj godina svakodnevno i na ovim prostorima suočavati s pojmom proračunskog deficita.

Jedna od najvažnijih zadaća fiskalne politike jest upravljanje proračunskim deficitom - tj. upravljanje viškom njegovih rashoda nad prihodima. U otvorenom gospodarsku on se u konačnici mora uravnotežiti s neto štednjom privatnog sektora, kao i saldom tekućeg računa plaćanja s inozemstvom. Stoga ispravno definiranje, a potom i mjerenje proračunskog deficita predstavlja jedan od glavnih zadataka fiskalne politike. no, ne postoji jedinstvena i savršena mjera deficita već se u različite svrhe upotrebljavaju različite definicije koje određuju i njegovo različito mjerenje.

Najčešće upotrebljavana definicija deficita naziva se konvencionalnim deficitom i ona mjeri razliku između gotovinskih ukupnih državnih prihoda i ukupnih gotovinskih rashoda, koja se mora financirati novim zaduživanjem. Ova se mjera deficita također naziva i potrebom za posudbama javnog sektora (engl. public sector borrowing requirement). Proračunski rashodi obuhvaćaju plaće državnih činovnika, kupnju dobara i usluga, državne investicije, kamate na javni dug, transfere i subvencije. proračunski prihodi sadrže pak obveze, carine, kamate na državnu imovinu, transfere, viškove javnih poduzeća i prihode od prodaje javne imovine. ovaj koncept deficita mjeri vladino pokrivanje rashoda i posudaba koje se poduzimaju radi provođenja javne politike, s prihodima od poreza, dotacija i naplata kredita, i to bez budućih zaduženja ili umanjenja državne likvidne rezerve. prednost ovog sveobuhvatnog koncepta jest u prikazu cjelokupnog financijskog stanja države i njegovog utjecaja na monetarne uvjete, domaću potražnju i bilancu plaćanja s inozemstvom.

Podaci o deficitu koji se nalaze u statističkim publikacijama ili tisku, predstavljaju obično prethodno navedeni konvencionalni gotovinski deficit. no, uobičajene su i druge mjere proračunskog deficita.

U uvjetima visoke inflacije važan je "operativni deficit" koji se definira kao konvencionalni deficit umanjen za dio kamata na javni dug kojim se nadoknađuje inflacija (razlika između nominalne i realne kamate). Namjera je ovoga postupka da se izbjegne precjenjivanje stvarne visine deficita. ponekad se ova mjera deficita naziva i deficitom ispravljenim za inflaciju. Na primjer, u Brazilu je 1985. godine proračunski deficit iznosio 27,1% bruto domaćeg proizvoda, dok je operativni deficit iznosio samo 3,5% bruto domaćeg proizvoda

Plaćanja kamata na javni dug posljedica je prije nastalih deficita. Njihovo uključivanje u podatak o deficitu ne omogućava utvrđivanje utjecaja tekuće gospodarske politike na privredu. Tako je rašireno korištenje pojma "primarnog deficita", posebno u visoko zaduženim zemljama koji isključuje cijeli iznos kamata iz veličine konvencionalnog deficita. Operativni deficit isključuje iskrivljenosti koje proizvodi inflacija, dok primarni deficit isključivanjem cjelokupnog iznosa kamata označava doprinos tekuće politike javnom dugu.

Međutim, prilikom određivanja deficita susreće se niz problema. posebno su naglašeni problemi gotovinskog odnosno obračunskog utvrđivanja deficita, te obuhvat javnog sektora.

U praksi je teško pronaći konvencionalni deficit na čisto gotovinskoj osnovi. obično se koristi neka kombinacija gotovinskog i proračunskog sustava. proračunski deficit na gotovinskoj osnovi rezultat je stvarnog toga financijskih sredstava proračunskih potraživanja i obveza dok proračunski deficit na obračunskoj osnovi nastaje kada se potraživanja i obveze evidentiraju u času izdavanja naloga, a ne u času nastanka stvarnog financijskog toka. Kašnjenjem u izvršenju svojih obveza prema dobavljačima i kreditorima ili kašnjenjem u naplati proračunskih prihoda nastaju zaostaci (engl. arrears) čija veličina može u velikoj mjeri utjecati na visinu proračunskog deficita. Financijska nedisciplina ili visoka inflacija doprinose pojačanom nastanku zaostataka čime se povećava razlika između konvencionalnog, gotovinskog proračunskog deficita i obračunskog proračunskog deficita.

Naravno da i obuhvat javnog sektora određuje visinu proračunskog deficita. Treba razlikovati proračunski deficit središnje države od onog opće države. Središnjom državom smatraju se svi odjeli, uredi i agencije koji imaju centralnu vlast nad cijelom zemljom. Općom državom smatraju se jedinice lokalne samouprave, te izvanproračunski fondovi (npr. socijalnog osiguranja). Opća država može se proširiti i nefinancijskim javnim poduzećima, pa se tada može govoriti o nefinancijskom javnom sektoru. obujam javnih poduzeća različit je od zemlje do zemlje, no u pravilu javnim su poduzećima obuhvaćena poduzeća iz područja komunalnih usluga. Ukupan javni sektor osim opće države i nefinancijskih javnih poduzeća sadrži i javne financijske institucije tj. one koje su u vlasništvu ili pod kontrolom države. To su državne poslovne banke i središnja banka. Tako je prilikom tumačenja podataka o proračunskom deficitu važno znati o kojoj je razini javnog sektora riječ. Zato se u literaturi razlikuje pojam proračunskog i fiskalnog deficita. Konvencionalnom mjerom proračunskog deficita obično se obuhvaća samo saldo prihoda i rashoda središnje države, dok fiskalni deficit obuhvaća deficit cijelog javnog sektora. Osim obuhvaćanja deficita opće države i javnih poduzeća fiskalnim se deficitom moraju obuhvatiti i fiskalne aktivnosti središnje banke i financijskih posrednika. pojam fiskalnog deficita podrazumijeva da je moguće odvojiti fiskalne od monetarnih aktivnosti države. Fiskalne aktivnosti financijskog sektora moraju biti pridružene fiskalnoj politici. Tako se proračunski deficit mora proširiti i "kvazi fiskalnim deficitom" koji se javlja u slučaju kada financijski posrednici, u većini slučajeva je to središnja banka, obavljaju neke fiskalne zadatke. To posebno dolazi do izražaja kada središnja banka preuzima gubitke iz portfelja poslovnih banaka, ili je pak neposredno uključena u davanje kredita pojedinim poduzećima ili granama po subvencioniranim kamatama.

Na kraju ove odrednice prigodno je citirati izreku Roberta Eisnera iz 1984. godine, koji kaže: "Proračunski deficit je poput grijeha. Za većinu ljudi grijeh predstavlja moralnu krivicu, krivicu koju je vrlo teško izbjeći. Svi će odmah uvidjeti njezino postojanje, no mjerenje veličine te krivnje vrlo je osjetljivo i prilično pristrano."


Literatura:

Blejer, M. I. and Cheasty, A., 1991. „The Measurement of Fiscal Deficits: Analytical and Methodological Issues“. Journal of Economic Literature, 24 (12), 1644-1678.
IMF, 1986. A Manual of Govenment Finance Statistics. Washington: International Monetary Fund.
Ott, K., Stanić, J. i Škreb, M., 1992. „Javni prihodi i rashodi u Hrvatskoj prema metodologiji MMF-a“. Financijska praksa, 16 (3-4), 29-56.
Tanzi, V., 1992. Fiscal Policies in Economies in Transition. Washington: International Monetary Fund.
Tanzi, V., 1993. „The budget Deficit in Transition“. IMF Staff Papers, 40 (3). Washington: International Monetary Fund.
World Bank, 1988. World Development Report 1988. Washington: The World Bank.


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska praksa, 1993, 17 (5), 475-477

 
 
 
Na vaše računalo pohranili smo kolačiće (cookies) kako bi vam pružili bolje korisničko iskustvo.
Smatra se da je korisnik pristupom na stranice www.ijf.hr dao svoju privolu na korištenje kolačića. Više informacija