Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Oporezivanje
 
izbjegavanje i utaja poreza

Granične porezne stope obično su mnogo više od stvarnih udjela uhranih poreza u bruto domaćem proizvodu. Iako u SAD-u većina građana podliježe graničnim poreznim stopama na dohodak od 15 do 28 posto, udio poreza na dohodak pojedinaca u bruto domaćem proizvodu iznosi prosječno 10 posto. Ovakva razlika može se objasniti postojanjem poreznih olakšica i vrlo raširenom pojavom poreznog izbjegavanja i porezne utaje.

Neplaćanje poreza ima dva aspekta: legalno ili prihvatljivo izbjegavanje poreza za što u anglosaksonskoj literaturi postoji naziv tax avoidance i nelegalno, kažnjivo izbjegavanje poreza, ili porezna utaja koja se u istoj literaturi naziva tax evasion.

Izbjegavanje poreza (tax avoidance) definira se kao potpuno korištenje svih mogućnosti smanjenja porezne obveze koje pruža zakon. U mnogim zemljama prave vojske poreznih savjetnika pronalaze dnevno rupe u poreznim zakonima kako bi svojim klijentima osigurali plaćanje što manjeg poreza. Izgleda kao da između poreznih savjetnika i države postoji stalno natjecanje: savjetnici uhvate državu u nekom propustu, a država to shvati, i ispravi svoj propust, da bi savjetnici opet prionuli na posao traženja novih poreznih rupa. Tako, na primjer, porezni savjetnici mogu predložiti svojim bogatim klijentima izbjegavanje poreza i oporezivanje njihova dohotka nižom graničnom stopom, tako da dio svoje imovine (vrijednosne papire, nekretnine ili udio u poduzeću) prenesu na svoju djecu. I jedni i drugi tada potpadaju pod nižu graničnu poreznu stopu i plaćaju manje poreza. Osim takvog "ubrzanog" nasljeđivanja imovine porezi tjeraju pojedince da promijene i druge oblike porodičnog života. Na primjer, u nekim se zemljama povoljno rastati, jer se tada sva primanja od supruga koja se mogu nazvati alimentacijom ne oporezuju. Ili, u SAD-u su kamate na municipalne, gradske obveznice izuzete od plaćanja poreza na dohodak. To je učinjeno kako bi se olakšalo financiranje lokalnih jedinica državne uprave. No mnogi su iskoristili priliku i krenuli u kupnju lokalnih obveznica na čiju se kamatu ne plaća porez. Tako se može dogoditi da mnogi bogataši pokupovavši mnogo municipalnih obveznica gotovo i ne plate porez na dohodak.

Utaja poreza (tax evasion) predstavlja pak neplaćanje zakonski utvrđenih poreza. Ako se, na primjer, mora plaćati porez na prodaju gljiva, a netko iz bilo kojeg razloga proda manje gljiva, smatra se da je legalno izbjegao poreznu obvezu. No ako je državi prijavio manju prodaju gljiva od one stvarne, tada je ilegalno izbjegao, odnosno utajio porez.

Porezna utaja nije nova pojava. Ona je stara gotovo kao i svijet. Još je grčki filozof Platon tvrdio: "U državi u kojoj postoji porez na dohodak častan će čovjek platiti veći porez od nečasnog čovjeka, iako su ostvarili isti dohodak". U novije vrijeme porezna utaja često je u središtu pažnje mnogih medija. Spektakularni su problemi slavnih ličnosti koji se radi utaje poreza u domovini moraju skrivati po raznim dalekim zemljama. No utajom se ne bave samo slavni i bogati već ona postaje vrlo raširen fenomen koji se rasprostire na gotovo sve slojeve u društvu. Neubrani porezi tako poprimaju pozamašne svote pa tako, recimo, procjene porezne službe u SAD-u (Internal Revenue Service) govore da je još davne 1981. dine ubrano 75 milijardi dolara poreza manje zahvaljujući premalim iznosima prijavljenih dohodaka u poreznim prijavama. Postoje razni načini utaje poreza:

  • dvostruko vođenje poslovnih knjiga. Jedne se knjige pokazuju poreznim vlastima, a u drugima se bilježi stvarni promet;
  • rad na crno koji se plaća gotovinom, a čiji se iznosi ne unose u poreznu prijavu. Nije grijeh raditi honorarno i zaraditi dodatni prihod, no taj prihod valja prijaviti državi;
  • mnogi se poslovi ne plaćaju niti virmanom niti gotovinom, već se protunaknada daje u naturi ili protuuslugom. Tada je na djelu trampa kao prvotni oblik razmjene medu ljudima. Između mnogih obrtnika često se čuje, na primjer, rečenica: "Popravi mi auto, ja ću tebi zato ostakliti prozore". Takve bi se transakcije trebale prijaviti poreznim vlastima i podlijeći plaćanju poreza;
  • u nekim se zemljama poreznim vlastima moraju prijaviti napojnice i na njih platiti porez. No kako samo primalac zna koliko je novca dobio, tako je poreznim službama vrlo teško ući u trag ovoj vrsti prihoda;
  • isto tako poreznicima je teško otkriti sva plaćanja roba i usluga koje se vrše u gotovini, a ne preko platnog prometa.

Granica između poreznog izbjegavanja i porezne utaje vrlo je krhka, te porezno izbjegavanje vrlo lagano, gotovo nevidljivo može prijeći u poreznu utaju. Siva ekonomija u svim zemljama odnosi poprilično veliki udio društvenog proizvoda. Država pokušava na različite načine smanjiti njezino značenje, no u tom poslu često je neuvjerljiva. Naime, postojanjem sive ekonomije održava se viša razina ukupnog društvenog blagostanja, odnosno osigurava socijalni mir. U pristupu poreznoj utaji i poreznom izbjegavanju država ima tešku zadaću odlučiti između viših poreznih prihoda i socijalnog mira koji osigurava skrivena, siva ekonomija.


Literatura:

Musgrave, R. and Musgrave, P., 1976. Public Finance in Theory and Practice. New York: McGraw Hill Kogakusha.
Rosen, H. S., 1988. Public Finance. Illinois: Irwin.
Stiglitz, J. E., 1988. Economics of the Public Sector. New York: W. W Norton & Company.


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska praksa, 1995, 19 (3), 267-267

 
 
 
Naše stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo.
Prihvaćam kolačiće     Postavke kolačića