Tražilica
 
 
Korisne informacije :: Pojmovnik javnih financija :: Europska unija
 
FP7 - Sedmi okvirni program za istraživanje i razvoj

Sedmi okvirni program za istraživanje i razvoj (FP7) glavni je financijski instrument za potporu istraživanju i razvoju u EU koji pokriva gotovo sve znanstvene discipline. Ciljevi FP7 ponajprije se odnose na poticanje istraživanja i održavanje konkurentnosti europske industrije, podržavanje znanstvene i tehnološke izvrsnosti te jačanje liderske uloge Europe u globalnoj ekonomiji znanja. Namjena je tog programa pomoć u ostvarivanju ambiciozno postavljenih ciljeva formuliranih u Lisabonskoj agendi, posebno cilja da EU do 2010. godine postane najkonkurentnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju. FP7 se proteže na razdoblje od sedam godina, tj. od 2007. do 2013, i ima proračun od 50 milijardi EUR, te je najveći civilni program za financiranje istraživanja i razvoja u svijetu.

FP7 se sastoji od četiri specifična programa:

  • Suradnja – potpora međunarodnoj suradnji u istraživanjima, kojima je cilj jačanje konkurentnosti europske proizvodnje;
  • Ideje – potpora pionirskim istraživanjima u obliku financiranja višedisciplinarnih istraživačkih projekata pojedinačnih timova;
  • Ljudi – potpora daljnjem školovanju, mobilnosti i profesionalnom razvoju istraživača;
  • Kapaciteti – potpora jačanju i optimalnom korištenju istraživačkih i inovacijskih kapaciteta diljem Europe.

Osim tih četiriju kategorija, određena se sredstva dodjeljuju i za nuklearna istraživanja i edukaciju (EURATOM).

Više od polovice ukupnih sredstava proračuna FP7 namijenjeno je financiranju deset tematskih područja u sklopu specifičnog programa Suradnja. To su: zdravstvo, hrana, informacijske i telekomunikacijske tehnologije, nanoznanost, energija, okoliš, promet, društveno-ekonomske i humanističke znanosti, sigurnost te svemir i prostor.

Na natječaje FP7 mogu se javiti odgovarajuće institucije poput sveučilišta, istraživačkih centara, trgovačkih društava – posebno mala i srednja poduzeća ili samostalni istraživači. Sudjelovanje je otvoreno subjektima iz svih zemalja, a one su razvrstane u nekoliko kategorija: države članice EU-27, pridružene zemlje (Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska, Izrael, Turska, Hrvatska, Makedonija, Srbija), zemlje međunarodni partneri (neke afričke, azijske, južnoameričke i mediteranske zemlje) i treće zemlje. Ovisno o kategorizaciji, različiti su i uvjeti sudjelovanja u brojnim posebnim i radnim programima.

Pojedinci i organizacije koji žele sudjelovati u programu FP7 prijavljuju svoje projekte javljajući se na pozive za dostavu projektnih prijedloga objavljene na službenoj internetskoj stranici programa (http:/cordis.europa.eu). Projekti se obično izrađuju unutar konzorcija, koji obuhvaća komplementarne članove iz sektora gospodarstva i znanosti. Za sudjelovanje u programu većinom su potrebne tri različite pravne osobe iz različitih država članica ili zemalja kandidatkinja.

Europska komisija objavljuje konkretne planove za implementaciju četiriju specifičnih programa (Suradnja, Ideje, Ljudi i Kapaciteti) u godišnjim radnim programima (Work programmes). Primjerice, svako od deset tematskih područja iz programa Suradnja ima svoj radni program u kojemu se nalaze teme (Topics) projekata s točno označenim uvjetima, problematikom i očekivanim rezultatima. Radni programi sadržavaju i raspored poziva za prijavu projekata (Call for Proposals) koji će biti objavljeni tijekom godine. Svi se pozivi objavljuju u službenom glasilu EU (Official Journal) i na internetskoj stranici FP7.

Prijedloge projekata koji su pripremljeni za objavljeni poziv Europskoj komisiji podnose multinacionalni konzorciji. Oni se osnivaju kako bi se osigurala izvrsnost i maksimalna stručnost u svakom dijelu projekta, pri čemu se uzimaju u obzir komparativne prednosti pojedinih istraživača. Prijedlog priprema i podnosi koordinator konzorcija, u suradnji s partnerima. Koordinator je najčešće i nositelj projektne ideje. Konzorcij sklapa konzorcijski ugovor, kojim se reguliraju međusobni odnosi. Koordinator jedini izravno kontaktira s osobom u Bruxellesu (Project Officer), koja je nadležna za provođenje projekta. Uloga koordinatora vrlo je zahtjevna, i u znanstvenome i u administrativnom smislu, pa veći projekti osim koordinatora imaju i znanstvenoga i financijskog voditelja (Manager of the consotium).

Projekti u sustavu FP7 financiraju se prema načelu sufinanciranja. To znači da Europska komisija ne ”kupuje” istraživačke usluge plaćajući punu cijenu istraživanja. Naime, ona daje potpore (grant) za projekte tako da određenim postotkom sredstava participira u ukupnom trošku istraživanja. Postotak sudjelovanja Europske komisije u troškovima projekta ovisi o obliku financiranja (funding sheme), pravnom statusu sudionika te o obliku aktivnosti.

FP7 je financijski vrlo izdašan, no tehnički, administrativno i znanstveno vrlo zahtjevan i složen sustav koji od istraživača traži temeljit i dugotrajan rad u pripremi i izvođenju znanstvenih projekata.


Literatura:

Europska komisija. http://cordis.europa.eu/en/home.html
Fakultet elektronike i računarstva. http://www.fer.hr/projekti/medjunarodni
Hrvatski institut za tehnologiju. http://www.hit.hr
Institut Ruđer Bošković. http://www.irb.hr/hr/fp7/rep/FP7.pdf/
Sveučilište u Zagrebu. http://projects.unizg.hr/


autorica: Marina Kesner-Škreb  
izvor: Financijska teorija i praksa, 2009, 33 (3), 375-376 

 
Download dokumenata:
FP7 - Sedmi okvirni program za istraživanje i razvoj (veličina: 49 kb)
 
 
 
Na vaše računalo pohranili smo kolačiće (cookies) kako bi vam pružili bolje korisničko iskustvo.
Smatra se da je korisnik pristupom na stranice www.ijf.hr dao svoju privolu na korištenje kolačića. Više informacija